Konvencija Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica, usvojena je 28.7. 1951. Prema Konvenciji, izbjeglica je osoba koja se zbog osnovanog straha od proganjanja radi svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, ne može ili ne želi vratiti u svoju državu podrijetla. Konvencijom se zabranjuju diskriminacija, kažnjavanja i protjerivanja bez obzira na rasu, vjeru ili državu podrijetla. Ona također utvrđuje osnovne minimalne standarde za postupanje s izbjeglicama. Takva prava uključuju pristup sudovima, osnovnom obrazovanju, pravo na rad, pribavljanje isprava, uključujući i putne isprave za izbjeglice u obliku putovnice. Obzirom na povećano priznavanje osnovnog značaja Konvencije i Protokola za zaštitu izbjeglica kao i za uspostavljanje minimalnih standarda za postupanje s izbjeglicama, važno je da njihove odredbe budu što je više moguće poznate među izbjeglicama ali i među onim osobama koje se brinu o problemima izbjeglica.